nedjelja, 09.03.2008.
smrt fašizmu, sloboda narodu
|
ova je pjesma bila jednom davno, al nema veze...sviđa mi se Nije prošlo ni dvadeset godina od svrsetka "posljednjeg" svjetskog rata -a rat je opet pred vratima. Priblizavanje te posasti stavlja u pokret sve društvene snage. Opredjeljuje se - za rat, ili za mir, za fasizam ili za demokraciju. I cim je aktivnija borba između ovih dviju glavnih sila u svijetu - tim se bespomocnije koprcaju oni treci koji jos ne mogu da se opredijele na koju ce stranu. Medju ove trece spadaju i stotine hiljada pripadnika katolickih organizacija. U frontu rata i fasizma - ne mogu, jer je rat protiv njihovih najbitnijih moralnih shvatanja i materijalnih interesa. U frontu mira i demokratije ne stupaju, jer se navodno boje "aveti komunizma". A komunisti su pak najodlucniji borci za mir i narodne slobode. U kući cvijeća Promatram bijeli mramor Okolo ljubica plava, Tiho prolazi kolona A Tito kao da spava. Na mramoru pročitah ime Iz očiju mi kapnuše suze O sudbino, sudbino, pomislih- Zašto nam Tita uze? Uze nam trostrukog heroja, Najljepši majski cvijet, Borca koji je svojim djelom Zadužio svijet. Često smo iz dalekog svijeta Nestrpljivo čekali tvoj glas, Ponosni i sretni smo bili Kad si vodio nas. Dragan Ranilović DA JE SVAKI ČOVJEK U OVOM RATU SPASIO SAMO PO JEDNOG ČOVJEKA, DA JE SAMO JEDNOM DJETETU PRUŽIO RUKU I SKINUO DJEČIJU SUZU, OVO BI BILA ZEMLJA DOBRIH LJUDI Bolje je umrijeti na nogama, nego živjeti na koljenima. Nitko nije beznadnije porobljen ,od onih koji lažno vjeruju da su slobodni. Svi živimo pod istim nebom ali nemamo svi isti horizont.   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! |
ponedjeljak, 28.01.2008.
KLETA BURŽOAZIJO
|
Uistinu me interesuje zbog kojeg razloga i imali uopće svrhe za prikazivanjem onih nadasve idijotnih emisija o tome što rade zvijezde, kolko često se jebu, kad se češu po guzici, imaju li stidne uši i slično... Kog boli kurac za religiju Toma Kruza i Kejti Holms i ko je ćaća i mater onom njiovom jadnom djetetu, Istinski mi puca kurac za Breda Pitta i Anđelinu Đoli (ak se udala za bred pita zaš nije anđelina pit?)...mene više brine kako prživit ovaj mjesec, iz čega platit tolki telefon i kako dovršit kuću u idućih 20 godina...mislim nije mi još potrebno gledat polukretena koji neznaju štaće s parama dok ja nemam ni za jest kak treba...i to još gledam idijotne amerikance...kog boli kurac za njih...ko da mi nemamo ovdje dosta problema da se zamaramo ko se predozirao jer mu je bilo dosadno...država trune i propada iznutra kao rakom nagrizena osoba, a mi se bahćemo sa tim ko je gej a ko ne i to hiljade milja zapadno od nas...jel njih možda boli kurac za nas, ploreterijat? Naravno da ne...stoga nevidim razloga zašto bi nas bolio kurac za njih...recimo veliko NE tom poglupljivanju ljudi i nadiranju kapitalizma na istok...ako mi to ne spriječimo, niko neće jer ovi što ruše i nagrizaju državu iznutra jedva čekaju zapad na istoku, a ti nije fizički moguće...al uvjeriće nas u to ko i u većinu toga u ovoj državi gdje se pleše onak kak određeni sviraju...
I AMERIKA ĆE BITI ZEMLJA PROLETERSKA!!!   |
utorak, 15.01.2008.
TOBAKO vs. MARIHUANA
|
Jedna od meni nejnerazumnijih stvari je definitivno zašto su cigarete i alkohol legalni (nije da bih zabranio alkohol, al samo velim) a marihuana nije iako je manje štetna od potonjih i ne stvara nikakvu ovisnost. Od posljedice duvana godišnje u svijetu umre preko 340 hiljada ljudi, od alkohola čak 150 hiljada dok dosad poznatoj medicini niko nije krepo od uživanja marihuane... Nevidim niti jednu svrhu tretiranja marihuane drogom. Čak je manje štetna i od nekih ljekova koji razaraju jetru. Naravno ima i marihuana par mana, al ipak po meni ima više dobrih strana. Marihuana smiruje napade epilepsije, pozitivno djeluje u slučaju multiple skleroze, raka i njegovog liječenja čak i pomaže kod AIDS-s...i naravno iako vam ništa nije, puno je lijepše kad se napušite, zar ne? Stoga nebudite konzerve ko Ivo Sanader i recite DA marihuani...
 |
srijeda, 02.01.2008.
AUTOINTERVJU...
|
evo jedne od najgenijalnijih stvari koju sam izmislio (verovatno je već davno neki egoist to napravio al dobro). Autointervju je intervju gde sam sebe ispitujem laganim i ugodnim pitanjima neiznenađenja kojima mogu poručit ženama kako sam nježna i osjećajna osoba, a po potrebi i moćna mrcina (od čitavih 70 kila) koja je(b)de sve pred sobom....
P: pa da počnem...hmmm...kako ste? O: izvrsno , hvala na pitanju P: poznati ste ko političar, humanist, lažov, varalica, lažni muzikant, gitarist koji nezna svirat gitaru, jebač na suho i sad nas stvarno zanima ima li još nešto u vezi vas što ljudi još neznaju? O: pa tetovito sam si na ljevi guz "ugrizi me" al to se naravno nevidi jer nisam htio da ljudi vide moju tetovažu P: hmmm...koja je svrha tetovaže koja se ne vidi? O: pa zar nije očito? P: hmmm...ne baš O: ma ti si debil...(zvuk šamara) P: nisi ni ti nešt pametniji...šmrc...šmrc O: možda nisam, al razbiću te i time si olakšat zakinutost po pitanju inteligencije... P: ma jel? O: o da P: ej skrenuli smo s teme, možda da se vratimo na početno pitanje O: dobro sam, hvala na jebenom pitanju.....jesi li ti retardiran? P: molim bez vrijeđanja O: ok P: mene samo zanima kako vi gledate na mogućnost legalizacije prostitucije? O: pa mislim da bi legalizovanje prostitucije bilo dobro jer bih onda i ja napokon mogao bez puno muke pojebat nešto P: znači li to da ste seksualno zakinuti? O: pa malo je reći zakinut....rekao bih da sam seksualno ukinut P: oho, znači patite od nejebice O: da, i to onog kroničnog oblika pomenute bolesti.... P: a ke si ne spijete enega gemišteka? O: pa pijem ga možda i previše....nikakvog učinka po pitanju pičetine P: pa ni ne treba imat učinka po pitanju pičetine....cuga vam inače služi za izbit plaću iz novčanika, razjebat jetru i u slučaju jeftinih vina i rakija možete s malo muke ostat bez vida... O: nevidim te, gde si P: pa kupite si naočale... O: neam para....zapio sam P: pa zašto pobogu? O: ostavila me žena P: zašto? O pa zbog cuge P: dakle, vi ste pili i zbog cuge vas je žena ostavila i onda ste se opet napili O: da, da ti nacrtam? uglavnom moram sutra do doktora P: a zašto pobogu? O: a mislim da imam cirozu jetre, al možda mi je samo natekla od alkohola P: a žao mi je O: ahahahaha....zajebo sam te, nije mi ništa P: o pička ti materina...(zvuk šamara)...mene ćeš ti jebat u zdrav mozak.... O: a izwini... P: ma šta izvini mamu ti jebem raskurvanu O: biće u oči jebem ti isusa beloga... (sad zamislite debila kako sam sebe tuče i lupa svojom glavom u kamin a zatim se sam baci kroz zatvoreni prozor....i btw. ako sam podvojena ličnost i prijetim samoubojstvom je li to možda talačka kriza? oduvek me ti interesiralo....) Zbog fizičkog obračuna nije mogao intervju da bude okončan i samim time sam došao do zaključka da autointervju nije baš najpametnija stvar....opet sam zakazao u svojoj osebujnoj genijalnosti...a vi dragi čitaoci izwinite što ste morali biti svjedoci jednog okrutnog okršaja između mene i hmmm....pa mene....odužiću vam se već nekako....do viđenja i borite se za legalizaciju prostitucije jer vani hoda na hiljade potencijalnih kurvi koje tragaju za poslom, a nemogu ga naći jer su žrtve ovog kapitalizma koji ne želi sindikalizirati najstariji zanat u povijesti....još jednom zdrawo... Tek sam danas skapiro neverovatnu sličnost VULVA-e sa grupom TNT...hehe  P.S.(samo za ninija)-ella dvornik je seksi... |
petak, 28.12.2007.
Težak je život proleterijata
|
Ovaj dio mog života je strašan...novaca ni za lijek. Moram okolo od ortaka fektati po 100 kuna....Pa jebemu ipak je VULVA neka udruga u ovoj našoj državi i kao tahva treba bar neki poticaj u vidu financija...ipak trebam ja od nečega živjeti pobogu. Bar tako to funkcionira u ovom krasnom sistemu nazvanom bjesomučni kapitalizam...treba na sve moguće varke i načine doć do nekog kapitala...moral ne postoji. Naravno alkohol je sve skuplji, a trava je rijeđa od čovječje ribice...u depresiji sam i nedami se više pisat
|
utorak, 18.12.2007.
ZA DOM (ZDRAVLJA) SPREMNI vol 2.
|
ANTE PAVELIĆ
 Iz pičke iso 1889. u vrletima ercegovne. Začudo završio pravni fakultet (nadam se da nije ko i đapić) i vrlo rano pokazao interes za isti spol. Guze nije davao baš svima i zbog toga je bio cijenjen u ljubavnom trokutu Francetić-Kvaternik-Budak. Junf mu je navodno skino i sam Hitler. Trpali su ga i Mussolini (za dalmaciju i istru) i Himmler (za ostatak Hrvatske). Frustracije zbog širenja svog analnog otvora lječio je ubijajući po logorima hiljade srba, roma, židova i komunista. Nakon propasti kvislinške tvorevine ostvarene prodavanjem vlastitog dupeta (NDH) Pavelić beži preko Austrije i Italije služeći se lažnim pasošima (navodno je znao carinike i oralno zadovoljiti da ga puste, ali to su samo nagađanja). Dolazi nekako u Argentinu i osniva HOP (Hrvacki Oralnoobrađivački pokret). Puši svima iznad 17 cm. Nikad se nije spustio ispod te norme i zato ga cene. Preživljava 1957. atentat bivšeg ljubavnika i beži kod đenerala Franka u Španiju. Neko vrijeme mu služi za istovar sperme da bi 28. 12. 1959. u Madridu umro od posljedica proširenog čmara (analna gonoreja) čime je zarazio đenerala Franka pa mu se ovaj potonji popišo na grob. Nikom ne fali osim tzv. ustašama koji su u biti prikriveni pederi. I sad jedna anketa u vezi teme posta Ahh...oduvijek sam gajio smisao prema pornografiji i želim sada podijeliti s vama moje bivše partnerice (nije kulturno zadržavati sve samo za sebe i biti sebični gad)     Dobro bit ću iskren...ima ih još puno, ali mi se više neda stavljati Ako budete dobri i ostavite mi mnogo komentara metnuću njihove gole slike drugi put...grrr i samo za najvernije...najbolja pesma svih vremena (ako niste čuli ni jednu drugu).... |
srijeda, 12.12.2007.
ZA DOM (ZDRAVLJA) SPREMNI vol.1
|
ANTE GOTOVINA
 Ante Gotovina je nastao kao izrod na otoku Pašmanu 1955. U ratu je bio za "svoju stvar" i hrpu para (ipak je bio plaćenik). Nakon masakra civila koji su bili naoružani suzama i željom za milošću mirno u bijegu napušta svoju drago Rvacku pred hordom pomahnitalih smradova iz Haaga koji ga žele zatvoriti zato što je bio nježan prema poklanim civilima. Uhićen je na Kanarskim otocima gde se našao sasvim slučajno sa debelom svotom gotovine (hahaha) u novčaniku i još debljom svotom na računima po mnogim bankama diljem prekrasnog i na primer mnogima zapadnog kapitalističkog sveta. Molimo se Sv. Jebemu i nekom tamo liku (zovu ga Bog) koji je u biti manje istinit od priče o Crvenkapici, za oslobođenje našeg đenerala Keša. Slučajno je masakrirao stotine civila i ratnih zarobljenika...a jebiga, dešava se. MIRKO NORAC  Mirko Norac rođen je (nažalost) 1967. neđe pored Sinja. Bio je Rvacki general bojnik već sa nekih 25 godina iako nije ni dupe znao da pravilno obriše (možda jednostavno nije intelektualno za tako nešto sposoban). Bio je i alkarski vođa no za to me boli amplang. Uglavnom dobio je par godina zatvora za zločine koje je počinio Casper i digo je ni kriv ni dužan domoljube na noge (usta on, ustaše svi)... MARKO PEDERKOVIĆ TOMSON  Izlego se 1966. u zapizdini Čavoglavama u dalmatinskoj zagori. Od malena je pokazivao svoju pamet i stoga ne čudi da je već sa 14 naučio čitati i pisati, a zatim je skoro i završio osnovnu školu. Poznat po paljenju krajine (samo u pesmama) i neartikuliranim pretnjama četnicima (reda radi). Nakon svršetka rata otkriva civilizaciju i odlučuje se za mejkover. Ošišo se i nabavio si zube. Sretan što skoro izgleda ko čovek odlučuje se posvetiti muzičkoj karijeri. Time se bavi i danas i zgrće pare zahvaljujući iljadama kretena koji daju pare za njegovo smeće. drugi dio očekujte idućih dana |
utorak, 11.12.2007.
Mnogo lepa pesma
|
I JEDNA MALO ŽEŠĆA I JEDNA ZA POKOJNOG PRECJEDNIKA TUĐMANA (rimuje se sa cigana) koji je crko na današnji dan pre 8 godina i time ukinuo teror na području republike rvacke. Svojom smrću je ukrotio podivljali ustašluk i zbog toga mu hvala( iako je mogao malo i prije riknut, al dobro) ostalo ćete čuti u ovoj pesmi (ako išta razumijete)... dok u ovoj poručuju kako ne trebamo biti ničiji robovi...bolje umreti na nogama nego živjeti na koljenima |
petak, 07.12.2007.
OVAJ POST NIJE ZASLUŽIO NASLOV
|
Neki sam dan otkrio najgluplju stvar na svijetu. O da, bezalkoholna piva i kava bez kofeina su ništa prema ovom. Ovo je skoro gluplje i od same prohibicije, kraljice gluposti. Neki dan pozorno pratim zbivanja na televiziji kad počne nešto smiješno. Učinilo mi se ko nešt meksičko al sam čuo da pričaju rvacki. Aj dobro, kad sam nakon 15 minuta gledanja (baš sam glup jelda) napokon skužio da su naši debili sa nove tv sinkronizirali meksičke sapunice. O jebem im ćevapčić. Kako im se da s tim zajebavat? Al ta sranja niko ni ne gleda opšte: Sapunice su najgluplje stvari ikad proizišle iz filmskih kuća. Proklinjem onoga ko ih opšte izmislio. Mislim čemu to služi? Jebeno glupi zapleti ljubavnih tragedija sa glupim dijalozima i užasno dobrim ženskama. Jednog dana ženska koja nema za jest dozna da joj je mama zapravo najbogatija žena u gradu. Nakon nekog vremena se odlučiposjetiti mamu (iako je prošlo samo 25 godina) i odma se s vrata prepoznaju i počnu se grlit i ljubit iako se nikad nisu vidjele. To grljenje traje 2 dana minimum. Za to vrijeme neka gadura što ima ratardiranog pomoćnika odluči ubit mladu damu koja se prek noći obogatila. Naravno nisu opšte rekli razlog zašt ju oće ubit al dobro. U kući mlada dama doznaje da je u biti njen pravi otac brat od pokojne sluškinje koji vozi peglicu. Njen rezervni otac to naravno nezna al doznaće. Nakon par mjeseci ona se zaljubi u svog brata al nije znala da joj je brat (kako možeš s nekim par mjeseci živjeti u istoj kući i ne znati da ti je brat?) pa kad dozna pada u depresiju. Za to vrijeme ona štaju oće ubit izvršava neuspjeli atentat i umjesto đevojke snajperom pogađa akvarij i nastrada najpametnija zlatna ribica. Prolio se akvarij sa 5 galona vode al naravno to niko u kući ne primjećuje jer su trenutno svi sretni, pogotovo zato što je đevojka doznala da joj on nije pravi prat već polubrat samo po mami. To je više ne sputava i odma mu istu večer da pičke. Nakon nekog vremena đevojka od sluškinjinog privatnog seksualnog roba dozna da taj njezin brat trpa i pola kuće uključujući vlastitu mater, to je zgrozi al ne dovoljno da mu popuši ćunu. Opet neuspjeli atentat u međuvremenu. Ovaj put je ozbiljno ranjena pudlica. uglavnom nedami se više pisat, dobiću proljev. Poanta svake sapunice je da sve na kraju završi sretno i nikom ništa ne fali. I naravno svi svakoga jebu po principu svako svakoga niko nikoga dvaput.
|
srijeda, 05.12.2007.
NABAVIO SAM PAJP, DOSTA MI JE MUKE NEMOGU DA ROLAM VIŠE JER ME BOLE RUKE
|
Bivši visoki dužnosnik ustaškog režima Ivo Rojnica preminuo je 1. prosinca u Buenos Airesu u 93. godini, a pokopan je dan poslije na groblju El jardin de la Paz, izjavio je u srijedu direktor Margelova instituta Alen Budaj izrazivši ogorčenje zbog toga što Rojnica nije nikad izveden pred lice pravde.
Evo sad je i ovo dokaz da bog ili ne postoji ili je pizda. Čak i na ovakve spodobe koje su, fala kurcu, odapele ništa ne uteče. Čovek je doživeo čak 93 godine. Dugo mu je trebalo. Morao je živeti tako dugo da uživa u svim dobrima koje je počinio na našim prostorima za vreme našeg predragog poglavnika Pavelića. Šteta što nijesu završili ko Draža. Muka mi je od svega toga. Nigde nema pravde. Nikada neće ni da bude. Savremeni revolucioneri: HUGO CHAVEZ  Venezuelanski političar i bivši vojnik Hugo Rafael Chávez Frías rođen je 28. lipnja 1954. godine u mjestu Sabaneta Barinas kao drugo dijete u braku dvoje učitelja Huge de los Reyes Cháveza i Elene Frías de Chávez. U ranoj mladosti Huga i njegovov brata Adána roditelji su poslali da žive s bakom. Kao dječak pokazao je interes za slikanje, pjevanje i bejzbol. U dobi od 17 godina upisao se na vojnu akademiju, a 1975. završio je vojnu akadmiju te se upisao studij političkih znanosti u Caracasu na sveučilištu Simón Bolívar. Međutim, studij nikada nije završio. Dok je studirao Chávez je s kolegama studenima razvio ljevičarsko-nacionalističku doktrinu nazvanu bolivarizam. Doktrina je svoje izvore pronalazila u panameričkim promišljanjima i idejama revolucionara Simóna Bolívara i peruanskog predsjednika Juana Velasco Alvarada te učenjima različitih socijalstičkih i komunističkih lidera. Usporedo s političkim promišljanjima Chávez se u to doba posvetio i sportu te se s timom Criollitos de Venezuela natjecao u bejzbolu i softbolu u nacionalom prvenstvu. Uz to napisao je brojne pjesme, priče i kazališna djela. Chávezova vojna služba trajala je 17 godina tijekom kojih je obnašao različite dužnosti, između ostalog predavao je i na venecuelanskoj vojnoj akademiji gdje je zapažen zbog svojih vatrenih govora i radikalnih kritika venecuelanske vlade i društva. Njegovo nezadovoljstvo vlašću prešlo je s riječi na djela 4. veljače 1992. kada je pet postrojbi pod njegovim zapovjedništvom u glavnom gradu Caracasu pokušalo zauzeti najvažnije strateške točke. Međutim planirani puč nije krenuo po planu jer je veći broj vojnika dezertirao, prebjegao na drugu stranu ili naprosto izdao Chávezove planove. Na koncu Chávez je ostao osamljen s malom grupom vojnika koji su bili okruženi u zgradi Povijesnog muzeja. Ipak pobunjeničke snage zauzele su neke veće gradove u unutrašnjosti Venecuele (Valencia, Maracaibo, Maracay) uz svesrndu pomoć civila. Krajnji rezultat neuspjelog državnog udara bio je 14 mrtvih vojnika, te 50 ranjenih vojnika i 80 ranjenih civila. Shativši da državni udar neće uspjeti Chávez se pojavio na nacionalnoj televiziji i pozvao svoje sljedbenike da polože oružje. Zbog narušavanja ustavnog poretka Chávez je osuđen na dvogodišnju zatvorsku kaznu. U zatvoru je imao zdravstvenih problema s vidom te je unatoč operativnom zahvatu i medicinskim tretmanima njegov vid trajno oštećen. Unatoč neuspjelom državnom udaru u očima mnogim siromašnih stanovnika Venezuele Chávez je postao jedina osoba u venezuelanskom društvu koja je ustala protiv vladavine korupcije i kleptokracije. Nakon odsluženja zatvorske kazne Chávez osniva političku stranku Pokret za petu republiku. Godine 1998. uključuje se u predsjedničku kampanju promovirajući svoj progam kroz ideologiju bolivarizma. Chávez i njegovi sljedbenici za sebe tada tvrde da polažu temelje nove republike kako bi zamijenili postojeću kojom vladaju bogate kaste i bogate se na račun naroda. Zanimljivo, Chávezovu kampanju s milijuna dolara poduprle su dvije neke strane banke, između ostalog i španjolska Banco Bilbao Vizcaya Argentaria te Banco Santander, a koje su vlasnice najvećih banaka u Venezueli. Provodeći kampanju koja je prvenstveno bila usmjerena ka siromašnima i radničkoj klasi Chávez je uspio pobijediti na izborima u prosincu iste godine s osvojenih 56 % glasova. Veliki je to uspjeh bio jer na početku kampanje imao je 30 % građana koji su mu davali potporu. Predsjedničku prisegu dao je 2. veljače 1999., a jedan od njegovih prvih poteza bio je pokretanje plana Bolivar 2000. Taj je plan predviđao gradnju cesta i kuća te masovno cijepljenje stanovištva. Ujedno je zaustavio planiranu privatizaciju sustava socijalnog osiguranja, industrije aluminija i naftnog sektora. Predložio je i novi ustav iste godine. Prijedlog novog ustava na referendumu je dobio 72 % glasova potpore i u prosincu 1999. godine stupio je na snagu. Tim je ustavom predsjednički mandat proširen s 4 na 6 godina, a proširene su i ovlasti predsjednika republike. Ujedno su predviđeni i novi izbori za predsjednika republike i Narodnu skupštinu kao vrhovno zakonodavno tijelo. Dana 30. srpnja 2000. održani su izbori na kojima je Chávezova koalicija osvojila 2/3 zastupničkih mjesta u Narodnoj skupštini, a sam Chávez je ponovno izbaran za predsjednika s 60 % dobivenih glasova. Strani su promatrači unatoč netransparentnosti izbora i političkom pritisku Chávezove vlade izbore označili valjanim. Kasnije, iste godine, 3. prosinca održani su i lokalni izbori na kojima je Chávezova politička opcija također odnijela pobjedu. U međuvremenu Chávez je predložio referendum kojim je prisilio venezuelske sindikate da prilikom održavanja sindikalnih izbora država ima pravo nadgledati iste. Sam referendum osudila je međunarodna udruga sindikata zbog miješanja vlade u unutarsindikalna pitanja. U prve tri godine svog mandata Chávez je proveo niz reformi kojima je pokrenu program koji prediviđa pravedniju raspodjelu zemlje, a koji se imao odraziti na bolji socijalni status siromašnijih. Svojim je reformama smanjio stopu smrtnosti novorođenčadi, uveo je besplatno zdravstveno osiguranje te besplatno osnovnoškolsko i srednjoškolsko školovanje za sve građane. Do početka prosinca 2001. Chávezova je vlada uspjela smanjiti inflaciju na 13,4 %, što je najniža inflacija u posljednjih 14 godina u Venezueli. Istovremeno gospodarski je rast povećan za 1 posto. Oporba nije mirovala te je 9. travnja 2002. sindikalni lider Carlos Ortega proglasio dvodnevni štrajk. Tisuće ljudi izašlo je na ulice dva dana kasnije i uputilo se ka sjedištu državne naftne kompanije Petróleos de Venezuela kako bi stali u obranu uprave koja je dobila kolektivni otkaz. Organiziratori štrajka preusmjerili su štrajk ka predsjedničkoj palači Miraflores, ispred koje su se već okupljali prosvjednici koji su podržavali Cháveza. Kada je došlo do sučeljavanja prosvjednika zaočili su se pucnji i došlo je do nasilja. U tom periodu (9. - 11. travnja) sve TV i radio stanice u zemlji prenosile su brojne Chávezove govore i govore drugih dužnosnika u Chávezovoj vladi te emitirale provladin program. Signal onih TV i radio stanica koje su odbile podržati provladinu politiku bio je ometan. Uskoro se na TV ekranima i radiju pojavio zapovjednik oružanih snaga Lucas Rincón Romero objavljujući da je Chávez dao ostavku te da je uhićen i zatočen u vojnoj bazi na otoku Orchila. Vojska je privremenim predsjednikom proglasila Pedra Carmona koji je odmah opozvao sve veće socijalne i ekonomske reforme koje je proveo Chávez. Uključujući tu i fiksnu cijenu nafte te vraćanje proizvodnih kvota na razdoblje prije Cháveza. Raspustio je Narodnu skupštinu i sudstvo te je Venezeli vratio službeni naziv u Republika Venezuela (koji je Chávez promijenio u Bolivijanska republika Venezuela). Nakon Carmonina proglasa došlo je do ustanaka Chávezovih pristaša u Caracasu, a vojnici odani Chávezu krenuli su u ponovno osvajanje vlasti. Ubrzo su uspjeli zauzeti predsjedničku palaču i oslobodili Cháveza koji je vraćen na vlast već 13. travnja. Utvrdivši svoju vlast Chávez je ponovno imenovao Lucasa Rincóna zapovjednikom venezuelanskih oružanih snaga, a kasnije (2003.) i ministrom unutarnjih poslova. Nekoliko dana nakon što je nastavio s obnašanjem mjesta predsjednika države Chávez je iznio tvrdnju da je zrakopolov s oznakama Sjedinjenih Država sletio u vojnu bazu Orchila u kojoj je bio zatočen. Nešto kasnije (14. svibnja 2002.) objavio je kako ima konačan dokaz da je vojska Sjedinjenih Država umiješana u državni udar. Tvrdio je da je tijekom pokušaja prevrata vlasti venezuelanski radar snimio nekoliko vojnih brodova Sjedinjenih Država i jedan zrakopolov u venezuelanskom zračnom prostoru i vodama. S druge strane američki veleposlanik u Venezueli tvrdio je kako je američko veleposlanstvo znalo da pripremu vojnog udara i da je o tome obavijestilo Cháveza. U listopadu iste godine pokušan je još jedan državni udar, a u studenome je Chávez izbjegao atentat na povratku s puta u Europu. Nakon povratka u domovinu Chávez je smijenio 60 generala i napravio korijenite promjene u vojnom vrhu dovodeći sebi lojalne ljude. Tada je odlučio još više razvijati socijalni program te je nametnuo državnu kontrolu nad proizvođačima nafte kako bi iz njihovih prihoda crpio više novca. To je dovelo do novih prosvjeda radnika i uprave u naftnoj industriji. Rekacija vlasti na to bilo je otpuštanje 18 tisuća djelatnika koje je Chávez optužio za loše upravljanje i korupciju. Tijekom 2003. i 2004. godine Chávez je pokrenuo brojne socijalne i gospodarske reforme. U srpnju 2003. pokrenuo je kampanju Misija Robinson koja je za cilj imala naučiti čitati, pisati i računati više od milijun i pol stanovnika koji su bili nepismeni. U listopadu iste godine pokrenuo je kampnju nazvanu Misija Guaicaipuru cilj koje je bio očuvati život, vjeru, zemlju, kulturu i autohtonog stanovništva. Iste je godine pokrenuo i Misiju Sucra, a kojoj je namjera bila osigurati besplatno visokoškolsko obrazovanje i omogućavanje završavenja osnovne škole za dva milijuna ljudi. Sredinom 2003. godinee oporba je pokušala u skupiti dovoljan broj potpisa kako bi organizirala referendum o smjeni Cháveza. Skupljeno je preko tri milijuna potpisa, ali vlasti su osporile njihovu vjerodostojnost. Stoga je krajem 2003. oproba pokušala ponovo i ovaj puta uspjela skupiti preko 3 i pol milijun potpisa koje vlast nije mogla osporiti tako da je 2004. održan refrendum. Na refrendumu je 59 % glasača bilo protiv opoziva Cháveza. Neki dijelovi oporbe optužili su vlast da je namjestila izbore, ali strani promatrači opet nisu pronašli nikakve nepravilnosti te su referendum proglasili valjanim. Međutim, bode oči podatak da je prije referenduma oko dva milijuna izbjeglica i stranih imigranta ubrzanim postupkom dobilo državljanstvo Venezuele i time za oko 20 % povećalo glasačko tijelo. Nakon pobjede na referendumu Chávez je obećao udvostručiti svoje napore za smanjenje siromaštva i obećao proširenje dijaloga sa svojim političkim protivnicima. U praksi je taj dijalog izgledao tako da su ubrzo neki oporbeni čelnici osuđeni zbog zavjere i primanje novca iz stranih novčanih fondova s ciljem rušenja vlasti. U ožujku 2005. godine Chávezova je vlada progurala više zakona kojima se izvan zakona stavljalo svaka kleveta javnih dužnosnika. Maksimalnom kaznom predviđeno je 40 mjeseci zatvora za klevetu. Iste je godine Chávez javno objavio da je Zona američke slobodne trgovine (FTAA) mrtva jer da se neoliberalni model razvoja nije pokazao dobar za žitelje Latinske Amerike. Obećao je da će ponuditi alternativni, antikapitalistički model, kojim će povećati trgovini i ojačati veze između Venezuele, Argentine i Brazila. Također je iskazao želju da zemlje Latinske Amerike uspostave vojni savez nalik NATO paktu. U skladu s tim Venezuela je smanjila narudžbe vojne opreme iz Sjedinjenih Država, a kasnije i obustavila, i oružje odlučila naručivati iz drugih zemalja (Brazila, Rusije, Kine i Španjolske). Kako bi pokazao da misli ozbiljno Chávez je zatražio od svih američkih vojnika koji borave u Venezueli da napuste zemlju.   |
ponedjeljak, 03.12.2007.
JEBENA WIKIPEDIJA
 Sad sam malopre bio radio naše sranje na wikipediji ko što sve normalne stranke u ovoj državi imaju, i ajd zamislite sad ovo. Neka jebena DROLJUSKARA Roberta nas blokira jer kao ime stranke nije primjereno za tako kulturne kutke ovog sranja zvanog internet. A jebeni wikipiki (il kak se to govno već zove) zadrži podatke o pornićima i porno glumicama, imaju čak i šešelja koji je u biti izmislio javno psovanje, tuđman je tamo, svi su tamo al ne ja sam prevulgaran. Po čemu sam ja tako vulgaran mamu joj jebem !!!!!!??????!!!!!Al neka nikome se VULVA neće ulizivati. Ne treba nam neka tamo pederska enciklopedija u kojoj ima svega al ničeg pametnog. Al i ovo je usput i krunski dokaz da u ovoj državi svaka budala može nešt reć il napisat, a kad neko pametan oće nešt objaviti da ljudi vide i nauče onda proradi cenzura....Umro vam je jebeni Tuđman još 99 i nespokoj mu duši. Oću državu gde mogu javno reći popu pop, a bobu bob. Pička je pička i nema tu šta da se raspravlja. Kako će ljudi nešto da shvate ako im to direktno ne kažem? Hezus mio. Al za sva sranja ima lijeka pa i za ovo  Žifjeli  Šta ti misliš o wikipediji? Ma bolime kurac. Ne seri i okreni još jednu rundu |
subota, 01.12.2007.
A ŠTA SAD...
|
O čemu drugome pisati nego o osobinama VULVA-e u obliku stranke. Zašto Alkohol? Zašto urbane legende? Pa urbane legende su u biti lovačke i neretko su uzrokovane tim alkoholom dakle to detaljno nas opisuje kao pripadnike ovog pokvarenog društva. Osim što malo naginje ulevo stranka se diči i podržavanjem svih oblika alternative. Podržava mlade bendove i sve oblike alkoholiziranosti. A jebiga neznam o čem bi više piso.
|
četvrtak, 29.11.2007.
SRETAN DAN REPUBLIKE
|
Danas je dan republike i stari je popio malo. Tako nekako počinje legendarna pesma Zabranjenog Pušenja posvećena jednom od najvećih dana u povijesti Jugoslavije, a i jednog od najvećih dana vezanih za antifašističku borbu uopšte. VULVA kao nostalgična stranka koja sa čežnjom gleda u ta slavna vremena zna cijeniti današnji dan, ali njoj ipak jedan drugi datum znači najviše. To je 29.07. i zove se Dan Svetog Jebema. Na taj dan je osnovana VULVA još davne 2006. i mislim da bi se trebao taj datum među članovima proslavljati sa hektolitrima piva i tonama mesine sa ražnja.
VULVA je stranka i skraćenica od Volim Urbane Legende, Volim Alkohol. To je naravno moja originalna ideja. I neka neko od posetitelja proba napravit neki pametan skin za naš blog jer ipak zaslužio je. A sad žifili i čuvajte mi bratstvo i pijanstvo kao zjenicu oka svoga  VIVA LA VULVA!!!!! |
utorak, 27.11.2007.
POSTIZBORNA GOVNA
|
Sanaderov HDZ je, recimo, pobijedio na ovim netom završenim izborima. Tu "pobedu" je ostvario umalo i oružanim prepadom. Svim snagama se trudio održati na vlasti. Čak je spao na niske udarce. Podigao je naravno i sve aktuelne sportaše (ali u njegovoj mačo propagandi začudo nije bilo žena što i dalje produbljuje sumnju u njegovu ionako sumnjivu seksualnost) čak i one bivše sportiste, a i one koji imaju veze sa Hrvackom ko i ja sa Španijom (bio sam u njoj, al nemam blage veze kak je tamo). Ako je HDZ tako dominantna stranka i ne trebaju joj glasovi iz inostranstva (dijaspora) zašto se toliko grčevito bore protiv ukidanja na prava glasanja iz celog sveta. No unatoč neslaganju po pitanju ideologije pozdravljam njihov slogan "Idemo dalje" no samo neznam u kojem smijeru jer po svemu sudeći zadnjih godina smo malko nazadovali. Dakle idemo dalje- u nazad i idemo dublje- u govna. Vanjski dug nam raste brže od žive u toplomjeru, ali na to spremno odgovaramo trošenjem love na autoceste koje su korisne poput šupljeg kurtona. Vlastito gospodarstvo unapređujemo tako da sve živo uvozimo iz nama susednih zemalja (Kina, Tajvan, Indonezija...) pa naši seljaci nemaju šta za raditi šta i nije tako loše jer onda mogu leć i ceo dan držat noge u zraku ne radeći ništa. Jedini problem takove politike je taj što onda moraju od tog istog zraka i živjeti (jer logično nemaju šta da jedu ak niš ni ne rade). Taj ćemo proble rešiti kupovanjem oružije i vojnih vozila svih vrsta iako smo ukinuli vojnu obvezu pa će ti tenkovi otići kamo ide i cela država- u pičku materinu. No to me toliko ne brine jer HDZ kaže da nam je standard porastao kao i zaposlenost, a ja ne vidim nikakav razlog da ne vjerujem Sanaderu jer mi se on ne čini kao čovek sklon lažima (naravno zataškivanje istine i prešućivanje postignutih sranja se tu ne računa). A iskreno da vam velim jebeš takvu vladu koja ne monopolizira narodom i radi budalu od njega. Uskoro ćemo ući u EU (po zadnjim procenama vać za 30 godina). Taj put ka EU ćemo znatno ubrzati i ako postignemo određene uvjete za ulazak. Neki od uvjeta su prodaja svog zemljišta strancima, Privatizacija firmi i dovođenje stranih vlasnika da sa svojim banditskim kapitalizmom ubiju domaćeg radnika u pojam i unište celokupno naše gospodarstvo-jer je to ipak za naše dobro. Nadalje, treba prestat pod hitno sa proizvodnjom svojih artikala i to pod svaku cenu i početi sa uvozom nemačkih, francuskih i inih albino proizvoda plastičnog okusa i GMO kvalitete. Odobriti pristup svojoj pitkoj vodi svim zapadnim zemljama u duhu bratstva, jedinstva i kolegijalnosti našeg zajedničkog kapitalizma. Pod hitno treba naučiti plesati kako oni sviraju (kao učitelja predlažem Sanadera koji se time bavi već godinama). Ovo bi moglo ići u nedogled, ali ne vidim razloga da i dalje širim hvalospeve o našoj aktuelnoj vlasti. I ja kao i HDZ mislim da je uvek pametnije svoje probleme pustiti drugima da o njima odlučuju, a ja lepo idem u crkvu il manastir i moliću se bogu za bolje sutra i praznovjerno se nadati da će uslišiti moje molitve.
|
